Darovanje s nametom

U svakodnevnom životu ponekad želimo nekome nešto darovati, ali ne bezuvjetno, već tako da obdarenika obvežemo da zauzvrat učini određenu radnju odnosno da se od određene radnje suzdrži. U tom slučaju riječ je o darovanju s nametom koji je zakonom reguliran i koji stvara prava i obveze za ugovorne strane, darovatelja i obdarenika. U ovom članku ćemo se osvrnuti na okolnosti sklapanja takvog ugovora, kao i na njegove učinke koje proizvodi za ugovorne strane.

Darovanje s nametom kao posebna vrsta ugovora o darovanju

Darovanje s nametom je u biti ugovor o darovanju u koji je unesen uglavak kojim se obdarenik obvezuje da će u korist darovatelja ili treće osobe, u javnom ili vlastitom interesu, izvršiti određenu radnju ili se od nje sudržati.  

Naime, ugovor o darovanju je besplatni pravni posao koji nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe određenu stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. No, darovanje s nametom je posebna vrsta ugovora o darovanju kojim se dodaje određeni namet ili nalog obdareniku koja predstavlja svojevrsnu protučinidbu. Pritom je ključno da je takva protučinidba znatno manje vrijednosti od darovane stvari jer se u suprotnom uopće ne radi o darovanju kao besplatnom pravnom poslu.

Oblik ugovora o darovanju s nametom

Za ugovor o darovanju, pa tako i za ugovor o darovanju s nametom vrijedi načelo neformalnosti ugovora, što znači da za sklapanje ugovora o darovanju s nametom u pravilu nije potreban pisani oblik. Drugim riječima, darovanje s nametom moguće je zaključiti i usmeno, uz napomenu da je postojanje i učinke takvog usmenog ugovora ponekad teško dokazati u slučaju nastanka spora među ugovornim stranama. 

Zakon o obveznim odnosima propisuje određene iznimke od načela neformalnosti ugovora o darovanju u slučaju darovanja nekretnine, zatim, darovanja određene stvari bez njezine prave predaje obdareniku, kao i u slučaju darovanja za slučaj smrti. Za ugovor o darovanju nekretnine nužno je da ugovor bude sklopljen u pisanom obliku, dok se ugovor o darovanju neke pokretne stvari može sklopiti i u usmenom obliku. U svakom slučaju, ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave s obzirom da je čin sklapanja ugovora vremenski odvojen od čina izvršenja ugovora. Sklapanjem ugovora o darovanju bez prave predaje određene stvari, bilo da se radi o nekretnini ili pokretnini, znači da je preneseno pravo vlasništva bez da je obdarenik stekao faktični posjed stvari pa je u tom slučaju zakonom propisano da je takav ugovor o darovanju potrebno zaključiti pred javnim bilježnikom u strogom obliku, tj. u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Nepoštovanje propisanog strogog oblika dovelo bi do ništetnosti takvog ugovora o darovanju. Isto je propisano i u slučaju darovanja za slučaj smrti koji se ima ispuniti tek poslije smrti darovatelja, a koji također mora biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) isprave.

Prethodno navedene iznimke od načela neformalnosti ugovora o darovanju odnose se kako općenito na ugovor o darovanju tako i na ugovor o darovanju s nametom.

Pojam i sadržaj nameta kod ugovora o darovanju s nametom

Uglavkom o nametu može se obvezati obdarenika da u korist darovatelja, treće osobe, u javnom ili vlastitom interesu izvrši određenu radnju ili se od nje uzdrži, pri čemu namet za obdarenika predstavlja obvezu na temelju koje je dužan učiniti određenu radnju ili se od nje suzdržati. 

Namet se može odnositi na određeno činjenje, poput dužnosti obdarenika da brine za vrt nekretnine koju mu je darovatelj darovao. Riječ je također o darovanju s nametom kad roditelji daruju svom djetetu određeni iznos novca, uz uglavak da je trošenje tog novca moguće isključivo u svrhu plaćanja školarine. U tom slučaju namet se odnosi na ograničenje djetetu kao obdareniku da raspolaže darovanim novčanim iznosom za druge svrhe osim plaćanja školarine. O darovanju s nametom će se raditi i kad darovatelj daruje skupocjenu sliku obdareniku uz obvezu obdarenika da takvom slikom dalje ne raspolaže, već da ju čuva i izloži isključivo u svom poslovnom prostoru.     

Ispunjenje nameta

Ako obdarenik ne ispuni određenu obvezu koja predstavlja namet, od njega se može tražiti vraćanje onoga što mu je darovano. Osim toga, postoji mogućnost za darovatelja da i sudskim putem prisili obdarenika na ispunjenje nameta ako se za to ispune pretpostavke.

Kako bi mogao zahtijevati ispunjenje nameta, darovatelj najprije mora prethodno ispuniti svoju činidbu, dakle mora predati dar obdareniku. Prema tome, darovatelj ne može zahtijevati ispunjenje nameta prije nego preda darovanu stvar obdareniku.

Ako bi ispunjenje nameta postalo nemoguće nakon sklapanja ugovora o darovanju bez krivnje obdarenika, darovatelj neće imati pravo zahtijevati ispunjenje. Na primjer, ako bi darovatelj darovao psa obdareniku uz dužnost obdarenika da svaki mjesec dolazi sa psom u posjet darovatelju, a pas u međuvremenu ugine, darovatelj više neće moći zahtijevati ispunjenje nameta.

Ako je ugovorom o darovanju ugovoreno da je obdarenik dužan ispuniti namet u određenom roku, a on to ne učini, darovatelj koji namjerava raskinuti ugovor mora mu ostaviti primjereni naknadni rok za ispunjenje. Ako obdarenik ne ispuni namet ni u naknadno ostavljenom primjerenom roku, darovatelj može raskinuti ugovor o darovanju i zahtijevati povrat dara, osim kad je netko treći stekao pravo zahtijevati ispunjenje nameta. Taj treći može biti bilo koja osoba u čiju korist bi namet bio ugovoren.

Što se tiče kruga ovlaštenika koji mogu zahtijevati ispunjenje nameta, to pravo imaju darovatelj, njegovi nasljednici i, ako je određen u javnom interesu, nadležno državno tijelo.

Pravo obdarenika da odbije ispunjenje nameta

Obdarenik može u dva slučaja odbiti ispunjenje nameta. On to najprije može učiniti ako vrijednost dara ne pokriva troškove njegova ispunjenja, a razlika mu se ne naknađuje, s obzirom da bi u tom slučaju troškovi ispunjenja nameta bili veći od vrijednosti dara pa se niti ne bi radilo o darovanju kao besplatnom pravnom poslu, već o nekom drugom pravnom odnosu. Primjerice, ako bi darovatelj darovao sliku obdareniku uz obvezu obdarenika da angažira zaštitarsku službu da ju neprestano čuva, čime bi za obdarenika nastali veći troškovi od vrijednost koju ta slika ima, obdarenik bi mogao odbiti ispunjenje takvog nameta ako mu razlika ne bi bila naknađena.

Obdarenik također može odbiti ispunjenje nameta ako bi se namet odnosio na protupravnu radnju, što bi ujedno predstavljalo i nedopuštenu činidbu.

Oslobođenje obdarenika od obveze ispunjenja nameta

Obdarenik se može osloboditi obveze ispunjenja nameta povratom dara u stanju u kojem se nalazi u trenutku kad se od njega zahtijeva ispunjenje nameta. 

Međutim, ako je ispunjenje nameta u javnom interesu, obdarenik se ne može osloboditi obveze ispunjenja takvog nameta. Ispunjenje nameta u javnom interesu bilo bi, primjerice, kad bi darovatelj darovao veću svotu novca obdareniku uz obvezu obdarenika da se dio novca koristi isključivo u svrhu restauracije kulturnog spomenika.