Odgovornost maloljetnika za štetu
Ako ste se ikad zapitali može li maloljetna osoba odgovarati za štetu koju prouzroči drugim osobama svojim postupcima, načelni odgovor je da može, ali ovisno o svojoj dobi i okolnostima počinjene štete. U nastavku vam iznosimo sve aspekte odgovornosti maloljetnika za počinjenu štetu, te odgovornosti roditelja i drugih osoba za štetu koju počini maloljetnik.
Razlika između građanske i kaznene odgovornosti maloljetnika
Odgovornost maloljetnika za počinjenu štetu ne treba poistovjećivati s odgovornosti maloljetnika za počinjeno kazneno djelo. Za razliku od kaznene odgovornosti, građanska odgovornost djeteta u ovom smislu podrazumijeva odgovornost za naknadu štete koja egzistira neovisno o kaznenoj odgovornosti.
Maloljetnicima koji su navršili četrnaest, a nisu navršili osamnaest godina života, za počinjena kaznena djela kao sankcije izriču se odgojne mjere i maloljetnički zatvor, a uz zakonom predviđene uvjete i određene sigurnosne mjere.
S druge strane, odgovornost za naknadu štete predstavlja obveznopravni odnos u kojemu je jedna strana dužna drugoj strani popraviti prouzročenu štetu, dok je druga strana ovlaštena zahtijevati popravak takve štete. Odgovornost maloljetnika za štetu podrazumijeva postojanje određenog građanskog delikta, odnosno štetnog događaja koji dovodi do izvanugovorne odgovornosti za štetu. Prema tome, izvanugovorna (deliktna) odgovornost za štetu je ona koja je nanesena građanskim deliktom, primjerice, oštećenjem tuđe stvari.
Određena radnja može istodobno biti i kazneno djelo i građanski delikt. No, svako kazneno djelo ne mora nužno biti i građanski delikt, pa tako neovlašteno držanje oružja predstavlja kazneno djelo, ali nije i građanski delikt ako iz samog neovlaštenog držanja oružja nije ni za koju osobu nastala šteta. S druge strane, postoje radnje koje predstavljaju građanske delikte, ali nisu ujedno i kaznena djela. Na primjer, ako netko nepažnjom razbije tuđi prozor, nije učinio kazneno djelo, ali je tom radnjom počinio građanski delikt, te će nastati izvanugovorni odnos temeljem kojeg postoji odgovornost za naknadu štete.
Međutim, ovdje nećemo ulaziti dublje u pravnu teoriju kaznene odgovornosti i građanske odgovornosti za štetu, već ćemo u nastavku iznijeti ono što je zakonom regulirano u odnosu na odgovornost maloljetnika za počinjenu štetu s aspekta građanske odgovornosti.
Odgovornost maloljetnika za štetu u zakonodavstvu Republike Hrvatske
Sukladno Zakonu o obveznim odnosima, maloljetnici odgovaraju za štetu ovisno o svojoj dobi i okolnostima prouzročene štete. Za razliku od poslovne sposobnosti, tj. svojstva osobe da svojim vlastitim očitovanjem volje stječe prava i obveze, što se u praksi najčešće očituje u sklapanju pravno valjanih ugovora, a koja u pravilu nastupa s navršenom osamnaestom godinom, deliktna sposobnost koja se ogleda u sposobnosti fizičke osobe da bude odgovorna za svoja protupravna djela nastupa ranije.
Odgovornost maloljetnika do navršene sedme godine života
Maloljetnik do navršene sedme godine života ne odgovara za štetu. Dakle, maloljetnik do navršene sedme godine života nije deliktno sposoban i ni u kojem slučaju ne može odgovarati za štetu koju počini niti je moguće dokazivati da je maloljetnik koji je do navršene sedme godine života počinio štetu bio ubrojiv, tj. sposoban za rasuđivanje.
Za štetu koju počini maloljetnik do navršene sedme godine života u pravilu odgovaraju njegovi roditelji, bez obzira na svoju krivnju. Oni se mogu osloboditi svoje odgovornosti samo ako dokažu postojanje razloga za isključenje odgovornosti, poput više sile ili radnje oštećenika. Primjerice, ako je oštećenik dao djetetu krede za crtanje i potaknuo ga da crta po fasadi zgrade, tada se oštećenik u slučaju podnošenja tužbe protiv roditelja tog djeteta ne može pozivati na loš odgoj djeteta koji mu je oštetio fasadu, te će se roditelji osloboditi od odgovornosti za štetu koju je počinilo njihovo dijete ako dokažu činjenicu da je upravo oštećenik potaknuo njihovo dijete da crta po fasadi zgrade. Osim toga, roditelji se u još jednom slučaju mogu osloboditi svoje odgovornosti za štetu koju je počinilo njihovo dijete do navršene sedme godine života, a to je slučaj kada je šteta nastala dok je dijete bilo povjereno drugoj osobi i ako je ta osoba odgovorna za štetu. Na primjer, ako je dijete do navršene sedme godine života štetu počinilo na izletu dok je boravilo u dječjem vrtiću, pri čemu nad djetetom od strane djelatnika dječjeg vrtića nije vođen brižljiv nadzor, tada će za štetu koju je to dijete počinilo trećim osobama odgovarati dječji vrtić kao ustanova, a ne roditelji djeteta.
Odgovornost maloljetnika od navršene sedme godine do navršene četrnaeste godine života
Maloljetnik od navršene sedme godine do navršene četrnaeste godine života ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je prilikom prouzročenja štete bio sposoban za rasuđivanje. Prema tome, maloljetnik od navršene sedme godine do navršene četrnaeste godine života u pravilu ne odgovara za štetu, dok će iznimno odgovarati samo ako se u sudskom postupku dokaže da je prilikom prouzročenja štete bio ubrojiv, pri čemu je teret dokaza na oštećenoj strani.
Upravo su roditelji ti koji odgovaraju za štetu koju počini trećim osobama njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina života, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje.
Odgovornost maloljetnika nakon navršene četrnaeste godine
Maloljetnik s navršenih četrnaest godina života odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, što znači da je maloljetnik s navršenih četrnaest godina života potpuno deliktno sposoban i odgovara drugima za štetu koju im je prouzročio pod pretpostavkom da je ubrojiv. Drugim riječima, ubrojivost nastaje čim maloljetnik navrši četrnaest godina, pod pretpostavkom da je sposoban za rasuđivanje.
Ako se dokaže u sudskom postupku da nije bio sposoban za rasuđivanje, tretirat će se da nije bio ubrojiv i neće biti odgovoran za počinjenu štetu. Prema sudskoj praksi, za pitanje trenutka odgovornosti bitno je vrijeme štetnog događaja, a ne trenutak donošenja sudske odluke.
Također je bitno napomenuti da i roditelji odgovaraju za štetu koju počini njihovo dijete koje je navršilo četrnaest godina i koje je steklo potpunu deliktnu sposobnost, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje. Takva odgovornost roditelja postojat će do punoljetnosti djeteta, a iznimno i nakon punoljetnosti u slučaju produljenog roditeljskog prava, primjerice u slučaju kad skrbe o svom punoljetnom djetetu koje zbog duševne bolesti nije sposobno za rasuđivanje.
Ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova je odgovornost solidarna. Dakle, iz prethodno navedenih situacija možemo zaključiti da u određenim slučajevima može postojati istodobna odgovornost i djeteta i njegovih roditelja, u kojim slučajevima odgovaraju i dijete i njegovi roditelji solidarno, što znači da i roditelji i dijete zajedno odgovaraju za cjelokupnu nastalu štetu.
Odgovornost drugih osoba za štetu koju počini maloljetnik
Za štetu koju drugome prouzroči maloljetnik dok je pod nadzorom skrbnika, škole ili druge ustanove odgovara skrbnik, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor obavljali na način na koji su obvezani ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora. Ako za štetu odgovara i maloljetnik, njihova je odgovornost solidarna.
U odnosu na odgovornost drugih osoba koje vrše nadzor nad maloljetnikom postoji bogata sudska praksa, pri čemu osobe koje vrše nadzor nad maloljetnim djetetom, a to su često škole kao javne ustanove, u sudskim postupcima nastoje dokazati kako su brižljivo obavljale nadzor, sve kako bi se oslobodile svoje odgovornosti za štetu koju je maloljetnik počinio trećim osobama. U jednoj od svojih odluka sud je ustanovio kako ne postoji odgovornost škole za štetu zbog ozljede učenika u sportskoj igri nogometu igranoj u prisutnosti, ali bez stalnog nadzora učitelja, s obzirom da se igra po svemu odvijala u skladu s njenim pravilima i bez grubosti igrača, zbog čega ni pri njenom brižljivom nadziranju ne bi postojali razlozi za njeno prekidanje prije ozljeđivanja učenika.